Montessori metoda popularna je metoda odgoja i poticanja razvoja djeteta koju je sredinom prošlog stoljeća razvila poznata liječnica i pedagoginja Maria Montessori. Ova metoda raširena je po svijetu te je moguće dodatnim edukacijama usavršavanje u području Montessori pedagogije i provođenje iste u radu s djecom.

Zašto testiram Montessori metodu?

Od kad se bavim dječjim razvojem i podrškom roditeljstvu strast mi je proučavati različite metode rada. Preuzimati tehnike s kojima se slažem i koje mi pomažu bilo u privatnom ili u profesionalnom radu s djecom dio je mog rasta. Ono što me još više zabavlja jest kritički razmišljati o metodama i tražiti “pogreške” ili testirati opisane tehnike pojedinih metoda. 

Zato sam odlučila testirati savjete i tehnike Montessori metode tijekom priprema za razvojnu radionicu i podijeliti s vama 3 tehnike koje preuzimam od Marije Montessori i 1 od koje odustajem. Detalje o razvojnoj radionici potraži na Instagram profilu Razvojnog putokaza. Više o Montessori metodi pročitaj ovdje, a ako te zanima detaljnije o autorici ove popularne metode, o njoj možeš saznati na ovoj poveznici.

3 tehnike koje svakako preuzimam

1. Tehnika – red i struktura životnog prostora

Maria Montessori u svojoj metodi nerijetko ističe princip reda i strukture kada je okolina, tj. vanjski, ali i um i unutarnji prostor u pitanju. Testirala sam ovaj princip na vlastitom djetetu, ali i u životu. Od kad sam majka, često princip reda i strukture u prostoru nedostaje što se odražava i na stanje uma. Neposloženost zatim potiče potpuni kaos u dinamici odnosa, radnih obaveza i praktičnog života. Stoga smatram da je red i struktura u našem životnom prostoru važna stavka i odlična tehnika kada želimo potaknuti optimalno stanje uma za rast i razvoj. Dodatno, red i struktura, primjerice u ritualima hranjenja i spavanja i obavljanje tih radnji uvijek na isti način doprinosi miru u kući, predvidljivosti koja je nužna za moju djevojčicu, te posljedično suradnji.

2. Tehnika – učenje u 3 stupnja

Montessori metoda podrazumijeva učitelja koji promatra dijete, a priprema okolinu i tako potiče razvoj i samooblikovanje. Trenutak kada učitelj želi nečemu poučiti dijete provodi se upravo ovom tehnikom, tehnikom učenja u 3 stupnja. Tehniku sam opisala na ovom videu, možeš je pogledati i pokušati izvesti. Smatram da je vrlo korisna i metodički prihvatljiva dječjem umu, a lako izvediva nama odraslima. 

Što još preuzimam?

3. Tehnika – priprema okoline

Priprema okoline jedna je od glavnih stavki Montessori pristupa odgoju i poticanju razvoja djece. Učitelj bira i postavlja zadatke i aktivnosti prilagođene djetetovim interesima i razvojnim miljokazima. Učitelj postavlja aktivnosti u prostor za učenje. Ovaj pristup potiče samostalnost i samoostvarenje kod djece. Više o poticanju samostalnosti možeš pročitati ovdje. Aktivnosti su podijeljene u područja jezika, matematike, samostalnosti, osjetilnosti i kozmičkog odgoja. Dijete izabire područje i aktivnost koju želi raditi. U toj aktivnosti zadržava se koliko želi i ponavlja istu aktivnost koliko puta želi. Koristim ovu tehniku u svakodnevnoj pripremi aktivnosti za svoju djevojčicu, ali također, ovim principom koristim se i u terapijskom radu pri provođenju senzorne integracije. U terapiji s djecom s teškoćama u SI, pripremam okolinu senzorne sobe s obzirom na razvojni cilj koji želim postići. Ova tehnika svakako je koristan alat u poticanju optimalnog razvoja djeteta. Više o pripremi okoline možeš pročitati na ovoj poveznici.

poticanje razvoja
Pripremljena okolina zove na igru i istraživanje
Od čega odustajem?

Priprema materijala

Prema Montessori metodi, red i struktura ugrađeni su u sve dijelove pripreme i provedbe te je cijeli proces odgoja i razvoja organiziran u aktivnostima. Odustajem od pripreme svih aktivnosti za svoje dijete, kao i za terapijski rad. Smatram da samo nuđenje već gotovih aktivnosti koje imaju unutar sebe određen red i raspored kako bi trebalo izgledati izvođenje nisu dovoljno poticajni alati u razvoju djeteta. Aktivnosti u kojima postoji “pogrešno” i u kojima je odrasla osoba sustav kontrole ispravnosti gase djetetovu kreativnost i maštu. Smatram da je dobro, čak i poželjno pustiti dijete da mu tijekom dana bude dosadno te da samo pokuša kreirati igru, složiti aktivnost i izmisliti pravila ili se igrati potpuno spontano bez određenih smjernica. 

Imaš li priliku testirati ili isprobati nešto novo ovih dana? Piši mi na info@razvojniputokaz.com ako si nešto isprobao/la i čini ti se skroz dobro, ili još bolje, diskutirajmo o “greškama u sustavu”! Uživam u dijeljenju znanja i diskusiji, a ti?

2 Responses

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa * (obavezno)