Kako prestati dojiti? Pitanje na koje obično nećete naći konkretan odgovor na internetu. Nekako izgleda kao da za sve što se majčinstva i bebe tiče možeš pronaći odgovor, ali za prestanak dojenja ništa nije baš skroz definirano. Sve je intuitivno i na tebi. Sve je kako odlučiš ti za sebe i svoju bebu. To mi je zapravo bio najgori dio cijele priče. Zašto ne piše kad točno, s koliko mjeseci, prema kojim znakovima spremnosti (mame i bebe) i kako na što bezbolniji način?
Nema savršenog recepta, vjerujem da ni ovaj koji ću ti donijeti u nastavku nije takav, samo je naš, nama savršen, a ti koja ovo čitaš u nadi da ćeš naći prave odgovore možda budeš imala neki svoj drugačiji, savršeno vaš. Slobodno pokupi ideje iz savršeno našeg i uvrsti u savršeno vaš!
Priprema je pola posla
U moru savjeta i traženja i nepronalaženja adekvatnih smjernica o tome kako prestati dojiti, jedna se ipak izdvojila. Ti, mama, moraš biti čvrsta i odlučna, potpuno sigurna da je dosta i da prestaješ. To je, naravno, najteži dio, ali je ključan. Zato o tome prvo, odmah u glavu. Dakle, ako si odlučila, ako razmišljaš i ne možeš više, ako si procijenila da je tvom djetetu dosta i da želiš prestati, evo prilike i testa za budućnost – postavljanje zdravih granica, ukidanje nečega djetetu dragoga u svrhu prelaska na novi razvojni nivo, poguravanja naprijed i učenja lekcije. Da, možda se ne čini, ali prestanak dojenja pravi je test roditeljstva, za oba roditelja. Ako ti treba još inspiracije ili želiš pročitati još koji tekst prije odluke, svakako pročitaj ovo, a možeš pogledati i ovdje.
Kako prepoznati pravi trenutak?
O prestanku dojenja razmišljala sam dva, tri mjeseca unazad. Tempo kojim smo živjele pretvarao se samo u dojenje. Kako bih ja izbacivala dojenje i mliječne obroke zamjenjivala čvrstim, tako je moja djevojčica dodavala noćne i međuobroke danju. Noć se pretvarala u kaotično vrištanje svakih pola sata ako se slučajno odspojimo ili ja, nehotice, zaspem. Iskreno, ne znam kako sam funkcionirala. Sve do tog “the” dana kada je N. potpuno spontano provela cijeli dan u igri i aktivnostima bez dojenja. Ja sam odspavala popodne i u dogovoru s mužem, zaključili smo: “To je taj trenutak.” Izdržat ćemo noć i sljedećih 48 h, a nakon toga slijedi blagostanje. U svemu što sam pročitala nailazila sam na taj podatak, prvih 48h je kritično, a onda zaborave i postaje lakše.
Kako smo onda to izveli? Slijedi 10 savršeno naših smjernica.
1. Oboružajte se strpljenjem i energijom. Dobro se tijekom dana podijeliti za spavanje i odspavati nekoliko sati te se pripremiti za noć. Važno je da je jedan od vas uvijek lucidan i da može podržati drugog.
2. Tata je tu u ulozi da podrži mamu. Nama se pokazalo boljim da ja mazim, grlim i pjevam jer je N. baš tražila mene. Vjerojatno baš iz razloga razdvajanja i ponovnog povezivanja na nekom drugom nivou. Ja sam prolazila kroz vrstu agonije. Srce mi se slamalo na dva dijela, mlijeko curi na njen plač, a radim to za viši cilj. Bez čvrstog oslonca, maženja i ljubavi za mene, ne bih uspjela zadržati odlučnost i isto to dati njoj. Preteško je na emocionalnoj razini.
3. Nema odustajanja. Koliko god teško bilo, najvažnije je ne odustati. Zašto? Sljedeći put bit će još teže. Ako, primjerice, posustanete i krenete dojiti nakon 30 sati, dijete će dobiti poruku “Aha, samo moram malo duže plakati i onda ću dobiti.”.
Važno se podsjećati
4. Zapisati ili dogovoriti razloge zbog kojih prestajete s dojenjem i ponavljati ih jedno drugome tijekom procesa. Fokusirati se na pozitivne stvari koje iz toga proizlaze. U našem slučaju: bolje spavanje, uredniji život, više energije za mamu, neće se sjećati, više slobode (omogućeno čuvanje) za mamu, više kvalitetnijih zajedničkih druženja u troje (bez ograničenja zbog hranjenja).
5. Podsjetiti se i razmisliti o svemu do tada uloženom u dojenje: uspostava, prvi dani majčinstva, izazovni trenuci, emocionalna veza, razvoj, kao i tvoj fizički oporavak ili laktacijska amenoreja. Racionalizirati sve dobro koje je dojenje donijelo za tebe i za bebu i validirati ono najbolje od sebe što si kroz dojenje pružila djetetu. U ovom koraku također je važan tata, on je tu kao “objektivna” osoba koja može podržati tvoje zaključke o predanosti i dovoljnosti te ti dati vjetar u leđa pri odluci. Kako dojenje može biti svojevrsan razvojni putokaz pisala sam u ovom tekstu, svakako se inspiriraj u sve pozitivno što si kroz dojenje dala djetetu.
Zadržati rutinu tijekom velike promjene
6. Isplanirajte ostanak kod kuće kada odlučite prestati dojiti. Mi smo proveli cijeli tjedan u kući, u dobro poznatim uvjetima i u šetnjama na kratkim, poznatim, relacijama. Rutina u svemu u čemu može biti, po starom, nužna je kako bi se stvorio osjećaj sigurnosti. Nismo uvodili nikakve dodatne novosti i nismo imali puno druženja s drugim ljudima. Fokus je bio na našem malom kozmosu. Kada smo uspostavili novi ritam, zamijenili rituale i ponovno bili sigurni da se znamo smiriti, nahraniti i uspavati, krenuli smo u nove pobjede.
7. Prvih 48h je krizno, ali ni nakon toga nije lako. Naša djevojčica počela je nakon prvih 48h puno bolje jesti čvrste obroke i puno bolje, uređenije, spavati. Ono što je i dalje stvaralo problem jest uspavljivanje i traženje načina kako zamijeniti dojenje u tom dijelu. Svako uspavljivanje bila je muka, plač i traženje, do tada poznate, utjehe. Izazov su upravo takve situacije. Fizičkoj hrani lakše je pronaći zamjenu nego onoj emocionalnoj, stvaranje novih rituala maženja i uspavaljivanja najteži je zadatak.
8. Izaberite način uspavljivanja i držite ga se. Mi smo odlučili pjevati i grliti uz nuđenje već poznate mazilice kao prijelaznog objekta. Svaki put u toku noći kada se probudila, radili smo istu stvar.
A kako si ti, mama?
9. Nemoj zaboraviti na sebe i izdajanje. Kada prestaneš dojiti, ovisno želiš li se još neko vrijeme izdajati za bebu ili potpuno prestati, važno je u cijeloj strci oko bočice i novog načina uspavljivanja ne zaboraviti na sebe. Znam, zvuči bez veze, ali potpuno je prirodno staviti sebe, u ovoj situaciji, u drugi plan. Zato te podsjećam da je važno paziti i na taj dio. Olakšavati sebi pritisak, izdajati se svakim danom manje ili koristiti hladne obloge/kupus. Ja sam se u prvim danima izdajala kako bi N. postepeno naučili na adaptirano mlijeko. Svakim danom izdajala sam se 30 ml manje, kad sam postigla samo 30 ml izdajanja u danu, prešla sam na izdajanje svaki drugi dan, a zatim i potpuno prestala. Trebalo mi je desetak dana da se izregulira sustav.
10. Isprobajte više različitih bočica (ukoliko prelazite na tu vrstu hranjenja). Nama je uspjelo tek iz petog pokušaja. Sve vrste pomagala za pijenje smo isprobali i sve vrste mlijeka u kombinaciji s izdojenim. Trebalo nam je četiri dana da prihvati jednu bočicu (ako te zanima koju smo izabrali, pogledaj ovdje) i da krene piti mlijeko. Dnevni unos mlijeka i mliječnih proizvoda, tih dana, trudili smo se nadoknaditi kroz čvrste obroke.
Ono o čemu se ne govori
Prvo sam googlala sve o tome kako prestati dojiti, a kada smo napokon uspjeli i kada je N. prihvatila bočicu i vratila se u ritam, pojam koji sam upisivala u tražilicu bio je “depresija nakon dojenja“. Da, to je ono o čemu tek ne piše ništa posebno, a potpuno je normalno, očekivano i logično. Slijedom promjene u hormonalnom sustavu, promatranja vlastitog djeteta kako odrasta i preradom svih proživljenih emocija, normalno je da se javi osjećaj duboke tuge vezan uz prestanak dojenja.
Iako je moja djevojčica počela spavati baš onako kako piše u knjigama, u većim blokovima, tzv. “cijelu noć” s buđenjem pred jutro kako bi popila mlijeko, ja sam se budila stalno. Što iz navike, što iz nekog osjećaja praznine. Imala sam potrebu češće plakati i dijeliti sjećanja na fizički osjećaj ili predivne uspomene stvorene tijekom faze dojenja. Iako sam više spavala, imala sam manje energije i nije mi se dalo ništa raditi. Osjećaj letargičnosti i umora svladavao me je. Misao da više nikad neću dojiti svoju N., kao i činjenica da se ne sjećam svakog detalja zadnjeg podoja (pošto nisam bila svjesna da će biti zadnji) preplavljivale su me.
Kada je prestalo?
Trajalo je nekoliko dana, a potom, uz preradu emocija, odmor, kvalitetne obroke i usustavljivanje, postepeno je prestalo. Dobro je o tome pričati, podijeliti s drugima ono što osjećamo i na taj način preraditi svoje emocije. Ova “post” dojenje faza definitivno nije lagana i, usudila bih se reći, teže je probavljiva i emocionalno i fizički za mamu. Upravo zato, potrebna je podrška i razumijevanje svih uključenih u sam proces kako bi naposljetku i mama i beba izašle kao pobjednice iz cijele priče. Mi, definitivno, jesmo. Kako joj i ime govori, kako ju je i sama donijela svojim postojanjem – naša, još jedna u nizu, zajednička pobjeda!
A kakvo je tvoje iskustvo bilo? Podijeli sa mnom izazove i pobjede! Slobodno mi piši na info@razvojniputokaz.com. Tu sam za tebe.