Bijeli šum posebno je, akustički kreiran spoj zvukova, tj. frekvencija jednakih intenziteta. Obično se savjetuje korištenje ovog šuma za smirenje i prikrivanje zvukova iz okoline. Koristi se i za mindfulness, opuštanje i terapijsko djelovanje. Nije rijetka ni preporuka za korištenje ovog zvuka pri kreiranju rutine za uspavljivanje bebe. Vjeruje se da upravo ovakav šum bebe podsjeća na uvjete u maternici.
Što me potaknulo na razmišljanje?
Prizor jedne majke u šetnji sa svojom bebom uz more i upaljenim zvukom usisavača na mobitelu potakao me da dublje razmislim o toj pojavi. O generiranim bijelim šumovima u dječjem razvoju i o prirodnim šumovima mora koji bi nas trebali smiriti, uspavati i opustiti.
Zašto ipak ne bijeli šum za uspavljivanje?
Iako korištenje šumova može imati svoje prednosti poput prikrivanja drugih zvukova, umirivanja (za neke) i isključivanja te poticanja na spavanje, s korištenjem zvukova treba biti vrlo oprezan.
Evo 5 glavnih razloga zašto ne upotrebljavati ovu vrstu uspavljivanja:
Bebini uvjeti se mijenjaju, mijenja se i zvučna okolina.
- Beba više nije u maternici. Često se navodi da je šum odličan način uspavljivanja zbog imitacije zvukova koje beba čuje u maternici te se na taj način osjeća sigurno i zaštićeno. Zašto onda ne koristiti bijeli šum za uspavljivanje?
Ovaj argument možemo pogledati i s druge strane. Beba po rođenju prepoznaje majčin glas i miris te je, zasigurno, promijenila uvjete i potrebna joj je prilagodba na vanjski svijet. Upravo u toj prilagodbi pomaže joj glavna osoba – majka, kao i otac te drugi članovi obitelji. Beba će se naviknuti na njihove glasove i zvukove koje proizvode te će upravo svoju zvučnu okolinu početi smatrati onom u kojoj se osjeća sigurno i zaštićeno. Zato, umjesto šuma preporučam uspostaviti rutinu spavanja u poznatoj okolini od prvog dana. A ako baš želiš koristiti šumove, vodi se korištenjem onih prirodnih poput šuma mora. - Korištenje snimljenih zvukova. Toliko je raširena ideja o benefitima šumova da na različitim platformama za slušanje glazbe možete pronaći zvukove usisavača, kalolifera, fenova, napa itd. Ovi zvukovi samo podsjećaju na bijeli šum, a najčešće su samo pozadinska buka i ometajući faktor koji može biti vrlo intenzivan zvučni podražaj loše kvalitete za novorođenče. Takav šum nas može odvesti u drugu krajnost – “gašenje” djeteta tj. isključivanje zbog neugodnosti koje zvuk proizvodi. Umjesto da se umiruje, kao što se naizgled može činiti, dijete doživljava preplavljenost zvučnim podražajima. Zasigurno veliki “ne” ide korištenju ovakvih zvukova umjesto bijelog šuma.
Trebamo li bebu odvikavati od šumova?
3. Navikavanje. Korištenje bijelog šuma za uspavljivanje može postati dio rituala bez kojeg dijete ne može zaspati ili ne može nastaviti spavati kada se jednom uspava. Želimo li slušati zvuk usisavača 10h tijekom noći ili provoditi postupak odvikavanja od slušanja šumova nakon uspostavljenog spavanja? Definitivno nepotrebno trošenje energije za roditelje, a i nesvrsishodan ritual za dijete. Bolja verzija za povezivanje, smirenje i stvaranje osjećaja sigurnosti svakako je ljudski glas – pjesmica ili, razvojno kasnije, priča za laku noć.
4. Pojava tinitusa. Tinitus je pojava imaginarnog zvuka kojeg naš mozak čuje iako u realnosti nije reproduciran. Obično se događa kao reakcija na neku traumu, u stresnom periodu života ili nakon stalne izloženosti nekom zvuku. Upravo slušanje bijelog šuma ili imitacije istog može dovesti do pojave tinitusa i stalnog ometajućeg faktora koji dijete čuje i kada ne puštamo šum. Može se dogoditi kao reakcija na šum dok ga puštamo ili kao odgovor na odvikavanje djeteta od korištenja šuma pri uspavljivanju. Više o samom tinitusu pročitaj ovdje.
Ima li senzorika veze sa šumovima?
5. Provociranje slušne pre/ne osjetljivosti. Stalnim i prekomjernim slušanjem šumova možemo potaknuti nepravilnosti u senzornom sustavu dječjeg mozga te poremetiti idealnu percepciju, registraciju i integraciju zvukova iz okoline. Tako dijete može razviti slušnu preosjetljivost te pretjerano reagirati na sve zvukove. Zvukovi ga mogu ometati u normalnom funkcioniranju te može biti frustrirano i lako distraktibilno kada čuje neke zvukove. Isto tako može se dogoditi druga krajnost te dijete može razviti slušnu neosjetljivost (iako je sluh uredan, razliku sluha i slušanja možeš saznati ovdje) koja može dovesti do puno većih teškoća poput nerazlikovanja fonema i poteškoća u govorno-jezičnom razvoju, kao i u komunikaciji.
Koja je, dakle, preporuka? Nastavi čitati ako razmišljaš o šumovima.
Razmisli o ovim točkama ako trenutno razmišljaš o uvođenju zvučnih podražaja ili ih već koristiš u rutini spavanja. Možda bi bolja opcija bila pjevati?
Znam, naporno je i zahtjeva (ponovno) naš angažman. Razvojno gledajući, dijete će najviše dobrobiti izvući iz pjesmica, recitacija i priča za laku noć pred spavanje. Osim poticanja govorno-jezičnog razvoja, razvijat će se i socio-emocionalna kontrola, sigurna privrženost, ali i znanja o svijetu i okolini koje čuje iz sadržaja pjesmica i priča. S rastom i razvojem, dijete će početi postavljati pitanja na temu pjesmica, širiti vokabular, zainteresiranost i maštu. Zašto pjevam svom “maleniću” pročitaj ovdje. Ja svakako glasam za glas!
Zanima te više o bijelom šumu ili imaš pitanje? Piši mi na info@razvojniputokaz.com.