Stvarni razlog zašto nisi ostvario suradnički odnos s djetetom

Prekomjerno plakanje. Teško-odgojivo dijete. Opisi poput naporno, zahtjevno, dosadno, nesamostalno. Problemi u samoregulaciji. Uporno i usmjereno samo k svom cilju i želji. Nesuradljivo. S roditeljem najgore. Nedokazivo. Tvrdoglavo. Uvijek mu je malo. Nikad dosta. Nezahvalno. Uvijek nešto izvolijeva. Uvijek nešto traži. Što god napravim, ne funkcionira. Plač. Vrištanje. Drama. 

Prepoznaješ li svoje dijete ili opise svog djeteta?

Otkrit ću ti u čemu je tajna. Nije do djeteta, do suradništva je.

In medias res – odmah u srž

Neću puno duljiti. Odmah ću ti otkriti u čemu je stvar. U komunikaciji. 

Kakvoj? Otvorenoj. 

Kakvoj još? Suradničkoj. 

Kakvoj još? Intimnoj. 

Kakvoj još? Sigurnoj. 

Kakvoj još? S tajnim začinima.

Ni roditeljstvo ni odrastanje nisu lagani procesi

Ako si se prepoznao/la u opisu s početka i ako prolaziš slično sa svojim djetetom nastavi čitati. Ako ti je dosta života u drami i ako ne želiš česte eskalacije, ovo je tekst za tebe.

Roditeljstvo nije lako. Odrastanje još manje. A opet, procesi su to koji moraju jedan s drugim, jedan uz drugog. Utječući međusobno jedni na druge mijenjamo putanju civilizacije, mijenjamo svijet na bolje, stvaramo novi tip ljudi, direktno utječemo na mentalno i fizičko zdravlje drugih osoba – naše djece. Ako ti treba dodatna inspiracija za tehnike u odgoju, pogledaj ovdje.

Analizirajući sami sebe ili roditeljske kompetencije naših roditelja, zasigurno možemo pronaći puno rupa u sustavu i povezati ih s našim sadašnjim stanjem: zbunjenost u odlukama, manjak samopouzdanja, izostanak ljubavi prema sebi, perfekcionizam, potreba za kontrolom, gubitak vjere u ljude, udaljavanje od sebe i svojih želja, neodlučnost, nesigurnost. 

Želimo li nastaviti tim putem? Znamo li gdje su pogriješili? Što moramo drugačije?

U čemu je, zapravo, problem?

Suradnički odnos gubi se uslijed loše komunikacije. Komunikaciju najbolje možemo definirati kao uspješan prijenos informacija od odašiljača do primača putem nekog medija. S tim da odašiljač i primač moraju imati isti sistem koji će kodirati i dekodirati poruku, tj. moraju govoriti istim jezikom, disati istim zrakom, dijeliti istu ljubav i imati jednak angažman s istim ciljem: razumjeti jedno drugoga na najvišoj razini. Detaljnije o definiciji komunikacije pročitaj ovdje.

To nije posve jednostavno, a u komunikaciji roditelj-dijete posebno je izazovno zbog uloga koje su dodijeljene. Roditelj mora biti izvrstan i odašiljač i primač, mora znati i kodirati i dekodirati poruku čak i bez upotrebe govora i jezika. On je taj koji mora biti i model i sugovornik, i učitelj i prijatelj, sve u jednome kako bi dijete usvojilo sve potrebno za razvoj suradničkog odnosa – temelja optimalnog razvoja ljudskog bića.

 

U nastavku ti donosim 5 najčešćih roditeljskih grešaka u stvaranju dobre komunikacije:

 

1) Usmjerenost samo na cilj (izvršavanje zadatka).

• Primjer: Dijete ne želi obući jaknu, a ti želiš što prije izaći iz kuće. Navlačiš jaknu i izdržavaš plač. Nadaš se da će se uskoro smiriti i prihvatiti jaknu. Sljedeći put nije lakše.
   

2) Neočitavanje, nerazumijevanje i neuvažavanje neverbalnih znakova tijekom komunikacijskog procesa.

• Primjer: Objašnjavaš djetetu zašto je važno obući jaknu. Pri tom ne gledaš u dijete nego pokušavaš uplakanom djetetu u otporu obući jaknu. 

3) Ignoriranje ili umanjivanje djetetovih izazova.

• Primjer: Dijete ti kaže da mu se ne sviđa ta jakna. Ti misliš na dizajn i zaključuješ da izvolijeva. Kupio/la si mu tu jaknu, vani je hladno, treba mu jakna. Nema rasprave.

4) Neaktivnost i neadekvatnost u ulozi slušača.

• Primjer: Poslušaš sve o tome zašto se djetetu ne sviđa jakna. Odgovoriš usputno “mhm” ili “Da, ok, ali sad moramo obući.” i nastavljaš s aktivnošću. 

5) Nerazumijevanje dječjeg razvoja i dječjih komunikacijskih sposobnosti na određenoj razini.

• Primjer: Ne znaš da dijete u iskazu “Ne sviđa mi se jakna.” s obzirom da dob može misliti svašta: teška je, bode me, ne sviđa mi se osjećaj svog tijela u jakni, ne volim zimu i nošenje jakni, ne znam sam obući i čini mi se da nemam kontrolu i sl. 

Ovdje je primjer bila jakna, ali možeš slobodno zamijeniti sa svojim izazovom i provući ga kroz ovih 5 točaka. Jasnije? Ima smisla?

Imam pozitivnu vijest za tebe

“Panta rhei.” ili u prijevodu “Samo mijena stalna jest.” – Heraklit. Zapisano je. Sve je promjenjivo, sve se može naučiti i redefinirati. Možemo upotrijebiti, isprobati i primijeniti nove alate. Zašto ne učiniti isto i u komunikaciji s djecom? Pozivam te da razmisliš o tvom načinu komuniciranja s djetetom. Što možeš promijeniti? Počni već danas. Biraj rasti.

Ako ti treba pomoć na tvom putu ili imaš specifičan izazov u komunikaciji, čekam te na info@razvojniputokaz.com.