U listopadu sam održala razvojni webinar za stručnjake na temu senzorne integracije, a na tom webinaru sramežljivo se pojavila jedna mama. Pitala me može li se priključiti iako je roditelj. Navela je kako želi rasti i razvijati se u tom području jer sumnja na teškoće u senzornoj integraciji svog djeteta. Bila sam počašćena takvom osobom u svojoj publici i odmah sam joj rezervirala mjesto.
Prime poklon iskoristila je i mama T.
Na tom prvom webinaru, kao dodatnu vrijednost, svim sudionicima ponudila sam Prime poklon odnosno besplatnu mail suradnju tijekom dvomjesečnog razdoblja sa svrhom osnaživanja odgojitelja u prepoznavanju senzornih teškoća i upućivanju djece u daljnju obradu, kao i podrške tijekom razgovora s roditeljima.
Javila mi se opet mama T. s početka priče. Htjela je moju pomoć u detekciji iako nije stručnjak pa smo njen Prime poklon prilagodile potrebama.
Osjećala je da nešto ne štima
Mama T. podijelila je sa mnom svoje sumnje i zabrinutost. Rekla mi je kako osjeća i zna da nešto ne štima, ali ne prepoznaje što. Istaknula je tada da joj se ne sviđa igra njenog sina. Da joj nije ugodno sudjelovati u istoj i da smatra kako gubi povezanost i odnos sa svojim sinom zbog toga. Opisala je igru kao grubu, uvijek neko hrvanje, box, guranje i slično. Ponekad i bolnu za nju. Razlog zbog kojeg ne uživaju u tim zajedničkim trenucima. On traži više, ona ne može dati. Igra za nikog od sudionika ne predstavlja uživanje.
T. se u ulozi majke osjećala nedovoljno
T. se osjećala čudno, nedovoljno, kao da svom sinu ne može pružiti ono osnovno – vrijeme provedeno s roditeljem u slobodnoj igri. Iz tog mjesta krenula je istraživati i naišla je na pojam senzorne integracije i mogućih odstupanja. Zainteresiralo ju je, ali kako kaže, kada je kod kuće napravila nekoliko testova koje je pronašla na internetu, zaključila je da njen sin ipak nema problema sa senzorikom.
Kako smo surađivale?
Pošto se gubila u moru informacija i tumačenja istih, u prvom trenutku njenu sumnju podržao je spomenuti webinar, a ona je potvrdila da je imala dobar osjećaj.
Razmijenile smo nekoliko mailova, a zatim dogovorile online susret. Dogovorile smo se i da će ispuniti razvojni upitnik, kao i poslati tri snimke igre.
Kroz analizu poslanih materijala, zajedničko komentiranje video snimki i razgovor putem Zoom-a, raščistile smo sumnje mame T. Razradile smo detaljno plan djelovanja i dobila je smjernice za igru i gradnju suradničkog odnosa. Upućeni su i na daljnju obradu kod najbližeg senzornog terapeuta.
Čule smo se i nekoliko tjedana nakon ove suradnje. Mama T. javila mi se s predivnom porukom zahvale, a rezultati koje je postigla u tako kratkom roku, oduševili su me.
Što je mama T. napisala?
„Napokon znam kako se igrati sa svojim dječakom, napokon ga razumijem. Ja sam jako zadovoljna i sretna što imam ova nova saznanja jer sada skroz drugačije promatram dijete i za razliku od prije potičem njegove “ekstremne” aktivnosti umjesto ograničavam. Iskreno, ja sam smirenija pa je odmah i on. Sad ga drugačije promatram, razumijem, meni je ovo olakšavajuće. Teže je jer ulazimo u nove sfere i saznanja, ali lakše jer znamo kuda idemo. Hvala!“
Ovakve suradnje odskočna su daska!
Nije li ovakva suradnja odskočna daska za dalje? I meni i suradničkom paru mama T. i njen dječak? Definitivno jest. Veselim se rasti, surađivati i razvijati se s vama.
Ako imaš slične sumnje ili bi htjela raditi na konkretnom izazovu koji imaš sa svojim djetetom, adresu već znaš. Ako nisi sigurna koji je stvarni razlog zašto nisi ostvarila suradnički odnos s djetetom, provjeri i ovo. Čekam te!